sta bih dao da je san stvarnost….
I opet dok sjedim u ovoj mracnoj sobi ispunjenoj toplim zarakom i nekim teskim pritiskom bez imalo svjezine,sjetim se tebe.Gledajuci tvoju sliku,na kojoj jednostavno prelijepo izgledas.Duga plava kosa koja se pruza skoro do struka.Prelijepo lice,jednostavno preswatko na kojem se posebno isticu prekasne oci,boje neba,koje sadrze sav moj svijet i sve moje zelje.Blagi osmjeh na tvome…